Početkom ove godine je BiH izbjegla postati u punom smislu riječi „država slučaj“. Naime, premda rupa u Izbornom zakonu nije popunjena glasovanjem u Parlamentarnoj skupštini, što je također jedinstveni slučaj u demokratskom svijetu, barem je djelomično konstituirana zakonodavna vlast na razini BiH i FBiH, temeljem tehničko-operativnog dokumenta (naputka) Središnjeg izbornog povjerenstva. Time je, premda ne na Ustavu sukladan način, izbjegnuta blokada popunjavanja domova naroda, federalnog i državnog, konstituirani su njihovi kolegiji, pa je BiH barem izbjegla biti jedinom zemljom na svijetu u kojoj se poslije izbora ne zna niti koje su joj osobe pripadnici zakonodavne vlasti.
Mnogo je toga tijekom prve polovice 2019. godine upućivalo na mogućnost da su suštinska, konceptualna pitanja vezana za temeljna načela Ustava BiH i njihov odraz u Izbornom zakonu i drugim ključnim zakonima ostala zaboravljena, te da se na njihovu ponovnu aktualizaciju može čekati do godine održavanja narednih Općih izbora, 2022. Mnogi su se, naravno, politički akteri potrudili da BiH ne postane „suviše normalna“ država, te su postavljanjem posebnih uvjeta za formiranje Vijeća ministara ne samo blokirali taj proces, već i potpuno konstituiranje napola konstituirane zakonodavne vlasti. Niti jedan dom, naime, niti Parlamentarne skupštine BiH niti Parlamenta FBiH, nema konstituirane svoje odbore, uslijed čega nije moguć normalan zakonodavni rad. Pored toga, BiH nema novoizabrane delegacije za sudjelovanje u parlamentarnim skupštinama međunarodnih organizacija čiji je član, pa je tako unutrašnja kriza počela ostavljati i izravne posljedice na ionako skroman međunarodni ugled zemlje.
Ta je kriza, međutim, izazvana prvenstveno opstrukcijama vezanim za konkretna politička pitanja, prije svega za odnos s NATO savezom. Te su opstrukcije vjerojatno motivirane stjecanjem dnevnopolitičkih poena u kontekstu nadolazećih lokalnih izbora 2020. godine, a možda i kalkulacijama oko prekomponiranja vlasti u pojedinim županijama i odnosa snaga među frakcijama unutar pojedinih stranaka. Kad su pratitelji prilika u BiH stekli dojam da će spomenuta fundamentalna, a barem na razini Izbornog zakona neriješena pitanja temeljnih načela Ustava BiH ostati trajno zanemarena, pomalo neočekivano ih je na javnu scenu gromoglasno vratio Željko Komšić
Taj je čovjek već ušao u povijest kao simbol kršenja temeljnog načela Ustava, načela konstitutivnosti i jednakopravnosti konstitutivnih naroda, time što je tri puta, 2006., 2010. i 2018. godine izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH potpuno dominantnom većinom glasova Bošnjaka unutar ukupnog broja glasova koje je dobio. Tako je zlouporabio mogućnost koju mu je ostavio Ustav BiH, propisujući da se i hrvatski i bošnjački član Predsjedništva biraju s teritorija FBiH kao jedne izborne jedinice, u kojoj živi više od tri puta veći broj Bošnjaka nego Hrvata. Ta mu mana postojećeg Ustava, međutim, nije bila dovoljna, pa je u svojoj izjavi 15. kolovoza 2019. godine[1] izrazio namjeru da potpuno, na načelnoj razini, iz Ustava eliminira ustavni koncept konstitutivnosti naroda. Objavljivanje te namjere je vjerojatno također namijenjeno obrani uskih stranačkih interesa, obzirom da je u njegovoj izjavi značajno mjesto dobilo obraćanje ideološki srodnim strankama, SDP-u i NS-u, koje je pozivao da odustanu od pokušaja, koje je malo tko osim njega samoga primijetio, mirenja „etničkog i građanskog načela“. Ta su dva načela, inače, već pomirena u Ustavu BiH, koji je ustanovio obje vrste tijela vlasti – ona namijenjena građanskom predstavljanju po načelu „jedan čovjek – jedan glas“ (zastupnički domovi, skupštine kantona), kao i ona namijenjena predstavljanju konstitutivnih naroda (Predsjedništvo BiH i domovi naroda), a koja bi on po svoj prilici ukinuo.
Kako god bilo, fundamentalna pitanja načela Ustava vraćena su u fokus javne scene. Već dan poslije Komšićeve izjave, na nju je reagirao Hrvatski narodni sabor BiH[2]. U priopćenju HNS-a fokus se stavlja na način kojim je on do sada poništavao izbornu volju Hrvata, na do sad neviđenu eksplicitnost njegovog najnovijeg protuustavnog istupa, te na potvrdu koju je načelo konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, izraženo u Preambuli Daytonskog ustava, dobilo Odlukom U 5/98-III Ustavnog suda BiH, donesenom 1. srpnja 2000. godine u postupku koji je 1998. godine pokrenuo Alija Izetbegović.
U priopćenju HNS-a spominje se i težnja da „Svoje opasne antiustavne postupke Komšić pokušava opravdati vlastitim (pogrešnim) tumačenjem Mišljenja Europske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU, u kojem se na bilo koji način ne poistovjećuje osiguranje prava kandidiranja na izborima s ukidanjem temeljnog načela Ustava BiH i Daytonskog sporazuma, načela konstitutivnosti naroda“. Samom se Komšiću, izgleda, fokusiranje na taj konkretni dokument dopalo, pa je u svom promptnom odgovoru HNS-u[1] ponovno inzistirao na Mišljenju EK. Time je pokazao da se upravo na njegovim tumačenjima tamo iznesenih teza temelji njegova najnovija politička „ofenziva“: „Savjetujem njemu (Draganu Čoviću) i društvu iz HNS-a da još jednom pročitaju Mišljenje Evropske komisije za BiH, pa onda da još jednom pročitaju to Mišljenje, pa onda još jednom… Sve dok ne nauče ili bar ne shvate šta u tom mišljenju piše i šta su to evropske vrijednosti. Tada neka se jave da razgovaramo”.
Obzirom da se obje, možda bolje reći – barem dvije, strane u nanovo otvorenom sporu oko temeljnih vrijednosti utkanih u Ustav BiH i njihove usklađenosti s europskim vrijednostima, pozivaju na isti dokument, od iznimne je važnosti analizirati što doista stoji u dokumentu „Saopštenje Komisije Evropskom parlamentu i Vijeću, Mišljenje Komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji[2]“, usvojenom u Briselu još 29. 05. 2019. Neovisno o zagonetki zbog čega se Komšić odlučio osloniti na ovaj dokument, koji očigledno smatra konceptualnim temeljem nove faze svojih napada na Ustav BiH, čak puna dva i pol mjeseca po njegovom usvajanju, uvidom u tekst Mišljenja EK dug 16 stranica može se pronaći tek jedan pasus na kome bi Komšić mogao temeljiti svoje nanovo formulirane i radikalizirane stavove. Taj se pasus nalazi na 6. stranici, u poglavlju „Politički kriteriji“:
„Ustav sadrži odredbe zasnovane na nacionalnoj pripadnosti i prebivalištu koje nisu u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. To su odredbe koje se odnose na imenovanje,sastav i postupke odlučivanja šefa države i izvršnih i zakonodavnih tijela, budući da su određena izborna prava rezervirana za građane koji pripadaju „konstitutivnim narodima“ – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Stoga su potrebne značajne dodatne reforme kako bi se osiguralo da svi građani mogu ostvarivati svoja politička prava, u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR) u predmetu Sejdić-Finci“.
Vjerojatno će bliska budućnost donijeti odgovor na pitanje hoće li Komšićevo oduševljenje Mišljenjem EK ustrajati i kad taj dokument bude razmatralo Vijeće, u kome njegovo usvajanje može spriječiti jedan jedini glas – primjerice onaj Andreja Plenkovića. Premda neće formalno usvajati Mišljenje, od velikog je značaja za nastavak europskog puta BiH, pa i izjašnjavanje o svim aspektima njezinog unutarnjeg poretka i Europski parlament, u kome je još uvijek nejasno je li među zastupnicima tek izabranog, 9. saziva[3] stupanj entuzijazma za podršku Komšićevim stavovima veći ili manji nego u prethodnim sazivima. Od značaja, također, može biti i sastav Odbora za vanjske poslove EP[4].
U svakom slučaju, postavlja se pitanje – kojim argumentima hrvatski predstavnik, te njegovi istomišljenici iz drugih zemalja članica, u Vijeću može osporiti tezu iznesenu u Mišljenju EK, po kojoj sam Ustav BiH sadrži odredbe „koje nisu u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima“, a „koje se odnose na imenovanje, sastav i postupke odlučivanja šefa države i izvršnih i zakonodavnih tijela, budući da su određena izborna prava rezervirana za građane koji pripadaju „konstitutivnim narodima“ – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima“. Ovdje primijenjeno stavljanje pojma konstitutivnih naroda pod navodnike može se osporiti prilično lako, izravnim citiranjem Preambule Ustava BiH u kojoj se Bošnjaci, Hrvati i Srbi imenuju kao konstitutivni narodi bez navodnika, pa bi službenicima koji su radili na izradi Mišljenja EK moglo uputiti pitanje otkud ideja da se oni ovdje upotrjebe?
Nešto teže stoji stvar sa osporavanjem samog merituma tvrdnje da sam Ustav BiH diskriminira građane po nacionalnoj pripadnosti glede njihovih izbornih prava, premda je ta tvrdnja utemeljena na netočnom tumačenju Ustava. Snaga te netočne tvrdnje leži u činjenici da se netočno tumačenje Ustava na kojem se ona temelji ustrajno primjenjuje već desetljećima, bez ambicioznijih pokušaja osporavanja tog tumačenja. Zato je od presudnog značaja vratiti se onomu što u Ustavu zaista piše.
Original Članka V Ustava BiH na engleskom jeziku glasi: The Presidency of Bosnia and Herzegovina shall consist of three Members: one Bosniac and one Croat, each directly elected from the territory of the Federation, and one Serb directly elected from the territory of the Republika Srpska.
Ispravan prijevod na hrvatski jezik je sljedeći: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će se sastojati od tri člana: jednoga bošnjačkog i jednoga hrvatskog, svaki izravno izabran s teritorije Federacije, i jednoga srpskog izravno izabranog s teritorija Republike Srpske.
Ispravan prijevod i na semantičkoj razini jasno svjedoči kako se Predsjedništvo BiH sastoji od jednoga bošnjačkog člana, jednoga hrvatskog člana i jednoga srpskoga člana. S obzirom da se u nastavku članka navodi da se ti članovi biraju (na izborima) jasno je da se tu radi o bošnjačkim, hrvatskim i srpskim predstavnicima u Predsjedništvu BiH. Bošnjački član predstavlja Bošnjake, hrvatski član predstavlja Hrvate, a srpski član predstavlja Srbe u tročlanom Predsjedništvu BiH.
Pored toga, u članku V.2.d izrijekom se navode „hrvatski član“ i „bošnjački član“ Predsjedništva BiH:
(…) odnosno bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije, ako je izjavu dao bošnjački član; ili hrvatskim delegatima u Domu naroda Federacije ako je izjavu dao hrvatski član.
U neslužbenom, široko korištenom i javno uvriježenom referentnom prijevodu Ustava BiH, Članak V glasi: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji je svaki izabran izravno s teritorija Federacije, i jednog Srbina, izravno izabrana s teritorija Republike Srpske.
U javnosti se često može čuti izraz „Član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda“. Taj izraz ne samo da nije točan, nego je i protuustavan. Naime, u Članku Ustava BiH V 2. d) jasno piše da se radi o „hrvatskom članu Predsjedništva BiH“, a ne o „Članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda“, ili o „Članu Predsjedništva BiH – Hrvatu“.
Razlog popularizacije izraza „Član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda“ je, kao što smo već naveli, u pogrešnom prijevodu prve alineje Članka V Ustava BiH s originala na engleskom jeziku. Riječi „Bosniac“, „Croat“ i „Serb“ označavaju pridjeve, a ne imenice. Duži oblik rečenice u kojoj se spominju bi bio „… one Bosniac Member and one Croat Member, … and one Serb Member“, to jest, jedan bošnjački član (Predsjedništva) i jedan hrvatski član (Predsjedništva)… i jedan srpski član Predsjedništva. Da se radi o imenicama, umjesto jedan „one“, koristio bi se neodređeni član „a“ ispred imenica. Pošto se radi o pridjevu (bošnjački, hrvatski, srpski) ispred imenice „član“ (Member), jasno je da se radi o bošnjačkom/hrvatskom/srpskom predstavniku. Ovo je dodatno potvrđeno u Članku Ustava BiH V 2. d) u kojem jasno piše da se radi o bošnjačkom/hrvatskom/srpskom članu Predsjedništva.
Nadalje, i bez toga bilo bi lako zaključiti da se radi o hrvatskom članu, to jest predstavniku Hrvata koji žive u BiH, a ne o „jednom Hrvatu“. Kao što je i sami Ustavni sud naveo više puta u prošlim presudama, legitimno političko predstavljanje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru onih koje taj predstavnik predstavlja i čije interese zastupa. U slučaju hrvatskog člana Predsjedništva, radi se o Hrvatima kao konstitutivnom narodu u BiH, a hrvatski član Predsjedništva je njihov predstavnik koji zastupa i čuva njihove interese, između ostalog, i kroz sistem entitetskog veta objašnjenog u Članku V 2. d) Ustava BiH.
Ako Hrvati izaberu da ih predstavlja kandidat „iz reda“ srpskoga ili bošnjačkoga naroda, ili iz reda romske ili židovske nacionalne manjine, taj kandidat je u potpunosti legitiman hrvatski predstavnik. Legitimitet proizlazi iz onih koji biraju a ne iz onih koji su izabrani. Stoga, ako kandidata „iz reda“ hrvatskoga naroda izaberu Bošnjaci, on nije legitimni hrvatski nego legitimni bošnjački predstavnik.
Tumačenje da je „jedan Hrvat“ iz Članka V Ustava BiH u kojem se govori o sastavu tročlanoga Predsjedništva zapravo „pripadnik“ ili „iz reda“ hrvatskoga naroda je potpuno besmisleno jer se ni na koji način ne može uskladiti s načelom konstitutivnosti naroda niti s načelima predstavničke demokracije.
To znači kako nije nužno da se, na primjer, kandidat za „jednog Bošnjaka“ osobno izjašnjava kao Bošnjak, već da legitiman kandidat za „jednog Bošnjaka“ u Predsjedništvu BiH može biti svaki građanin BiH s pravom glasa neovisno o tome je li se izjašnjava kao Bošnjak, Hrvat, Srbin, Rom, Židov, ili bilo koji drugi pripadnik grupe Ostalih naroda i građana. Ova se interpretacija ne odnosi samo na članove Predsjedništva BiH, već i na druga tijela vlasti namijenjena kolektivnom zastupanju (Domovi naroda PS BiH i Parlamenta FBiH, Vijeće naroda RS).
Ovom interpretacijom određenih ustavnih načela i normi (bez izmjena Ustava BiH) svakom građaninu BiH s pravom glasa, bez obveze osobnog deklariranja o nacionalnoj (ne)pripadnosti, omogućeno je da se kandidira za funkciju člana Predsjedništva BiH, odnosno, „jednog Bošnjaka“, „jednog Hrvata“ i „jednog Srbina“ u tročlanom Predsjedništvu BiH, pa tako i Dervi Sejdiću, Jakobu Finciju, Azri Zornić i Samiru Šlaku, odnosno, svim pripadnicima grupe Ostalih naroda i građana. Pored činjenice da im je omogućeno kandidiranje za sva tri člana Predsjedništva BiHpo odluci ESLJP,svima njima treba biti omogućeno i biranje članova Predsjedništva BiH.
Sve ovo svjedoči da se Ustav BiH ne mora mijenjati kako bi se izbornim zakonodavstvom omogućila primjena odluka ESLJP, ali da se taj Ustav mora ispravno tumačiti. Moraju se, međutim, izmijeniti određene odredbe Izbornog zakona BiH, te određena dokumenta Središnjeg izbornog povjerenstva, koja su utemeljena na do sad uvriježenom pogrešnom tumačenju Ustava, te zbilja imaju učinak kršenja temeljnih prava kandidiranja svih građana za doslovno sve javne dužnosti, neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti.
Članak 8.1Izbornog zakona BiH glasi:
(1) Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predsjedništvo BiH), koji se neposredno biraju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine – jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, biraju birači upisani u Središnji birački popis da glasaju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Birač upisan u Središnji birački popis da glasa u Federaciji Bosne i Hercegovine može glasati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba. Izabran je bošnjački i hrvatski kandidat koji dobije najveći broj glasova među kandidatima iz istog konstitutivnog naroda.
(2) Člana Predsjedništva BiH, koji se neposredno bira sa teritorija Republike Srpske – jednog Srbina, biraju birači upisani u Središnji birački popis da glasaju u Republici Srpskoj. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova.
Članak 4.19Izbornog zakona BiH glasi:
(4) Kandidacijska lista sadrži ime i prezime svakog kandidata na listi, jedinstveni matični broj, adresu prebivališta, izjašnjenje o pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih, potpis predsjednika političke stranke, odnosno potpis ovlaštenog lica koalicije za zastupanje pred Središnjim izbornim povjerenstvom BiH. Uz prijedlog liste dostavlja se izjašnjenje svakog od kandidata na listi o prihvaćanju kandidature i izjava da nema smetnji iz člana 1.8 stav (1) i 1.10 stav (1) tačka 5. ovog Zakona. Izjašnjenje i izjave moraju biti ovjerene na način propisan zakonom ili kod nadležne općinske izborne komisije.
(5) Izjašnjenje o pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih iz stava (4) ovog člana koristit će se kao temelj za ostvarivanje prava na izabranu odnosno imenovanu funkciju za koju je uvjet izjašnjenje o pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih u izbornom ciklusu za koji je kandidacijska lista podnesena.
(6) Kandidat ima pravo da se ne izjasni o svojoj pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih na kandidacijskoj listi, ali neizjašnjavanje će se smatrati kao odustajanje od prava na izabranu, odnosno imenovanu funkciju za koju je uvjet izjašnjenje o pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih.
Temeljem tumačenja članaka 8.1 i 4.19 Izbornog zakona BiH nastao je službeni dokument SIP-a nužan za kandidaturu – zbirna Kandidacijska lista u kojima se obvezno moraju popuniti rubriku o nacionalnom izjašnjenju: „U rubriku „Izjašnjenje o pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih” potrebno je upisati jedno od izjašnjenja: a) BOŠNJAK b) HRVAT c) SRBIN d) OSTALI. Pored ovoga dokumenta, bez kojeg se uopće nije mogućno kandidirati na Općim izborima u BiH, a bez popunjavanja rubrike „Izjašnjenje o pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih” se nije mogućno kandidirati za bilo koju dužnost namijenjenu predstavljanju konstitutivnih naroda i Ostalih, postoji i dokument Izjava, koja se obvezno prilaže uz Kandidacijsku listu za izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. U ovoj je Izjavi nužno popuniti i dio koji glasi: „prihvaćam kandidaturu na Općim izborima 2018. godine i izjašnjavam se kao: Bošnjak, Hrvat, Srbin (označiti).
Sporni bi članci Izbornog zakona BiH trebali glasiti:
Članak 8.1
(1) Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predsjedništvo BiH), koji se neposredno biraju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine – jednog bošnjačkog i jednog hrvatskog, biraju birači upisani u Središnji birački popis da glasaju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Birač upisan u Središnji birački popis da glasa u Federaciji Bosne i Hercegovine može glasati ili za bošnjačkog ili za hrvatskog člana, ali ne za oba. Izabran je bošnjački i hrvatski kandidat koji dobije najveći broj izbornih bodova među kandidatima istog konstitutivnog naroda.
(2) Člana Predsjedništva BiH, koji se neposredno bira sa teritorija Republike Srpske – jednog srpskog, biraju birači upisani u Središnji birački popis da glasaju u Republici Srpskoj. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova.
Članak 4.19
(4) Kandidacijska lista sadrži ime i prezime svakog kandidata na listi, jedinstveni matični broj, adresu prebivališta, izjašnjenje o predstavljanju konstitutivnog naroda i grupe Ostalih naroda i građana, potpis predsjednika političke stranke, odnosno potpis ovlaštenog lica koalicije za zastupanje pred Središnjim izbornim povjerenstvom BiH. Uz prijedlog liste dostavlja se izjašnjenje svakog od kandidata na listi o prihvaćanju kandidature i izjava da nema smetnji iz člana 1.8 stav (1) i 1.10 stav (1) tačka 5. ovog Zakona. Izjašnjenje i izjave moraju biti ovjerene na način propisan zakonom ili kod nadležne općinske izborne komisije.
(5) Izjašnjenje o predstavljanju konstitutivnog naroda i grupe Ostalih naroda i građana iz stava (4) ovog člana koristit će se kao temelj za ostvarivanje prava na izabranu odnosno imenovanu funkciju za koju je uvjet izjašnjenje o predstavljanju konstitutivnog naroda i grupe ostalih naroda i građana u izbornom ciklusu za koji je kandidacijska lista podnesena.
(6) Kandidat ima pravo da se ne izjasni o predstavljanju konstitutivnog naroda i grupe ostalih naroda i građana na kandidacijskoj listi, ali neizjašnjavanje će se smatrati kao odustajanje od prava na izabranu, odnosno imenovanu funkciju za koju je uvjet izjašnjenje o predstavljanju konstitutivnog naroda i grupe ostalih naroda i građana
Kandidacijska lista bi trebala sadržavati sljedeću formulaciju: „U rubriku Izjašnjenje o predstavljanju konstitutivnog naroda ili grupe ostalih potrebno je upisati jedno od izjašnjenja: a) BOŠNJAKA b) HRVATA c) SRBA d) OSTALIH.
Izjava koja se obvezno prilaže uz Kandidacijsku listu za izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine trebala bi glasiti: „Prihvaćam kandidaturu na Općim izborima i obvezujem se da ću predstavljati: Bošnjake i Ostale, Hrvate i Ostale, Srbe i Ostale (označiti)“.
Kandidati koji se u zbirnoj Kandidacijskoj listi izjasne kao Bošnjaci mogli bi se kandidirati da u Predsjedništvu BiH predstavljaju Bošnjake i Ostale, oni koji se izjasne kao Hrvati – Hrvate i Ostale, a Srbi – Srbe i Ostale.
Ta bi izjava doslovno trebala glasiti:
Kandidiram se za:
- Bošnjačkoga člana Predsjedništva BiH i obvezujem da ću predstavljati Bošnjake i sve Ostale koji budu glasovali za mene.
- Hrvatskoga člana Predsjedništva BiH i obvezujem da ću predstavljati Hrvate i sve Ostale koji budu glasovali za mene.
- Srpskoga člana Predsjedništva BiH i obvezujem da ću predstavljati Srbe i sve Ostale koji budu glasovali za mene.
Ovime bi se omogućilo implementiranje odluka ESLJP Sejdić-Finci, Zornić i Šlaku za Predsjedništvo BiH.
Dodatni argument za osporavanje tvrdnje kako se sam Ustav BiH mora mijenjati jer sadrži diskriminirajuće odredbe može se naći u dosadašnjim dokumentima o BiH koje je usvajao Europski parlament. Ne mora se ići daleko u prošlost, obzirom da je posljednja Rezolucija Europskog parlamenta od 13. veljače 2019. o izvješću Komisije o Bosni i Hercegovini za 2018.[1] sadrži sljedeći stavak:
„Europski parlament,
(…)
- žali zbog toga što je pitanje demokratske i legitimne zastupljenosti triju konstitutivnih naroda i svih građana i dalje neriješeno; potiče sve strane da pravodobno pronađu kompromis jer bi to pitanje novi zakonodavci trebali što prije riješiti, među ostalim i provedbom odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci i povezanim predmetima; ponavlja da je potrebno nastaviti s ustavnim, političkim i izbornim reformama koje bi preobrazile BiH u potpuno djelotvornu, uključivu i funkcionalnu državu koja se temelji na vladavini prava;
(…)“
Europski parlament, dakle, u istoj točki spominje „pitanje demokratske i legitimne zastupljenosti triju konstitutivnih naroda i svih građana“ za koje tvrdi da je i dalje neriješeno (dakle implicira da ga treba riješiti, a ne skinuti s dnevnog reda) i „provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci i povezanim predmetima“, niti na jedan način ne suprotstavljajući ta dva imperativa, već ih dovodeći u međusobnu sinergijsku vezu. Štoviše, u Rezoluciji jasno stoji da Europski parlament potiče sve strane da pravodobno pronađu kompromis, iz čega nedvojbeno slijedi da je kompromis oko legitimne zastupljenosti konstitutivnih naroda i provedbe odluka ESLJP moguć ukoliko za to postoji politička volja. Takva vrsta kompromisa, čije su temeljne naznake već učitane u sam Ustav BiH koji predviđa tijela i za građansko i za nacionalno predstavljanje, upravo je ono za što je Komšić optužio svoje ideološki bliske političke konkurente, pokušavajući da im preotme dio biračkog tijela za koje se međusobno bore.
Bliska budućnost će pokazati hoće li SDP i NS nasjesti na Komšićevu provokaciju i početi s njime utakmicu u što učinkovitijem poricanju temeljnih načela Ustava BiH, ili će pak prihvatiti ovdje iznesenu argumentaciju, istovremeno sukladnu Ustavu ove zemlje i odlukama najviših međunarodnih sudskih instanci.
Pokazat će se, također, hoće li hrvatski predstavnici u najvišim tijelima EU uspjeti iskoristiti tu argumentaciju pri usvajanju Mišljenja Europske komisije, te drugih dokumenata vezanih za pristupni proces BiH. Pored premijera Plenkovića čiji je glas u Vijeću nezaobilazan i koji može ovu argumentaciju staviti pred svojih 27-ero kolegica i kolega, hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu trebaju iskoristiti poziciju koju su stekli u tek izabranom sazivu. O snazi njihove pozicije u odnosu na politike EU prema BiH svjedoči činjenica da je u Izaslanstvu EP za odnose s Bosnom i Hercegovinom te Kosovom od 13 članica i članova čak četvero (30,77 %) hrvatskih eurozastupnika/ca[2], premda je njihov ukupan broj samo 11, što čini tek 1,46 % članova cijelog Europskog parlamenta.
[1]http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-8-2019-0095_HR.pdf
[2]http://www.europarl.europa.eu/delegations/hr/dsee/members
[1]https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/komsic-zestoko-odgovorio-hns-u-covic-jos-zamislja-da-salje-neistomisljenike-na-goli-otok/347842
[2]http://www.dei.gov.ba/dei/direkcija/sektor_strategija/Upitnik/misljenje/default.aspx?id=21774&langTag=hr-HR
[3]http://www.europarl.europa.eu/meps/hr/full-list
[4]http://www.europarl.europa.eu/committees/hr/afet/members.html
[1]http://fronta.ba/komsic-prihvatanjem-misljenja-ek-hdz-odbacio-konstitutivnost-a-sdp-i-ns-jos-cekaju/
[2]http://www.hnsbih.ba/komsic-negiranje-ustava-negiranje-bih/