Nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt odustao od već najavljenih izmjena toliko
spornog izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini, s još jednim prijedlogom kako riješiti ovaj gorući problem ovog tjedana izišao je Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara. Što on nosi, kako bi onemogućio u praksi da Bošnjaci ne biraju Hrvatima njihove predstavnike, te kritikama koje su već stigle iz Sarajeva, razgovarali smo s jednim od autora ovog prijedloga, sociologom Ivanom Vukojom.
– Prije odgovora na to pitanje – kaže nam – nužno je razumjeti problem koji se rješava IDPI modelom, a to je izbor izaslanika u klubove Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Taj dom ima četiri kluba: bošnjački, hrvatski, srpski i klub ostalih. Daytonski mirovni sporazum, Ustav BiH i tri odluke Ustavnog suda BiH (Izetbegović iz 2000., Ljubić iz 2016. i Čolak iz 2017.) propisuju i zahtijevaju načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u njima pripadajućim klubovima. To znači da svi hrvatski izaslanici moraju biti izraz hrvatske izborne volje, svi bošnjački izaslanici bošnjačke izborne volje itd.
Iz toga slijedi da Hrvati u entitetu FBiH čine “specifični demos” ili zasebnu izbornu jedinicu za izbor 17 izaslanika u Hrvatski klub DN. Bošnjaci za bošnjački, Srbi za srpski, a pripadnici “ostalih naroda i građana” (nacionalne manjine) za sedam izaslanika u Klub ostalih DN. Problem s legitimnim predstavljanjem ogleda se u činjenici da postojeći, neustavni
i antidaytonski Izborni zakon omogućava Bošnjacima da izbornim inženjeringom mogu
izabrati 10 izaslanika u srpskom, šest u hrvatskom te svih sedam izaslanika u klubu ostalih. U tom slučaju, mogu preuzeti i efektivnu kontrolu u sva četiri kluba Doma naroda i potpuno
samostalno uspostaviti izvršnu vlast u FBiH. Postojeći zakon omogućava, dakle, da svi članovi Vlade FBiH te predsjednik i dva dopredsjednika budu stopostotni izraz bošnjačke izborne volje, odnosno, da nemaju niti jedan izborni glas Hrvata, Srba i “ostalih”. IDPI model samo djelomično rješava taj problem tako da otklanja mogućnost da Bošnjaci izbornim inženjeringom preuzmu kontrolu nad hrvatskim klubom te smanjuje mogućnost bošnjačke kontrole nad srpskim i klubom “ostalih”, uz uvjet da se u klubove vrati odlučivanje natpolovičnom većinom.
Drugi problem s postojećim zakonom je što proizvodi ogromne razlike u “vrijednosti izbornog glasa”. Sva tri kluba konstitutivnih naroda imaju po 17 izaslanika. Iz toga slijedi da svaki taj izaslanik nosi 5,88 posto izborne volje svog “specifičnog demosa”, odnosno konstitutivnog naroda koji predstavlja. U Bosansko-podrinjskom kantonu (BPK), na primjer, popis stanovništva 2013. godine evidentirao je 24 Hrvata, a u Posavskom kantonu (PK) 33.600 Hrvata. Postojeći IZ nalaže da oba kantona daju po jednog izaslanika u Hrvatski klub DN. To znači da izborni glas Hrvata u BPK vrijedi 1400 puta više nego izborni glas Hrvata u PK.
– Kako bi vaš model to korigirao u praksi?
– Bit IDPI modela je da svaki kanton dobiva koeficijent izbornih bodova (KIB) koji je istovjetan postotku Hrvata/Srba/Bošnjaka/ostalih u tom kantonu u odnosu na njihov ukupni broj na razini FBiH. Ako, na primjer, Hrvata u nekom kantonu ima 10 posto njegov, KIB je 10. Prvorangirani izaslanik na listi za Hrvatski klub DN nosi 5,88 osobnih izbornih bodova (OIB), odnosno, 5,88 posto hrvatske izborne volje te stoga izravno ulazi u Hrvatski klub DN. Drugi na listi ulazi u drugi izborni krug s ostalim izaslanicima koji imaju manje od 5,88 OIB-a i unosi 4,12 OIB-a (10 minus 5,88). U drugom krugu, može vrijediti pravilo da
svaki izaslanik pokuša osigurati 5,88 OIB-a, ili da se nedostajući izaslanici u drugom krugu
biraju na isti način kako se u kantonalnim skupštinama biraju izaslanici za klubove DN. Time je osigurano da svaki izborni glas u okviru istog specifičnog demosa jednako vrijedi u
svakom kantonu i da svaki narod u svakom kantonu efektivno sudjeluje u izboru izaslanika
odgovarajućeg kluba DN.
Demonizacija Čovića
– U sarajevskim medijima i javnosti vaš je prijedlog odmah proglašen HDZ-ovim, nečim što odgovara Čoviću i ekipi. Kako na to odgovarate?
– Dio samoprozvanih “patriotskih” i “probosanskih” medija te društvenih i političkih aktera
ne razumije temeljne ustavnopravne i politološke pojmove ili ih pogrešno tumači, a dio svjesno laže i manipulira ne samo tumačenjima pojmova i koncepata, nego i činjenicama. A kada nešto ne razumiju, ili im nije politički prihvatljivo, cijelu problematiku nekog slučaja obično svode na HDZ i Dragana Čovića koje su već toliko demonizirali da smatraju kako je ono što im ne odgovara najlakše diskreditirati dovođenjem u vezu sa spomenutom strankom i njenim liderom. IDPI prijedlog je stopostotno utemeljen na Ustavu BiH i Daytonu.
– Koliko se vaš prijedlog razlikuje od onog što je s cenzusom od 3 posto po županijama/kantonima najavljivao visoki predstavnik Schmidt?
– Naš prijedlog u odnosu na prijedlog OHR-a u većoj mjeri osigurava jednaku vrijednost izbornoga glasa svakog birača te, premda ne eliminira, u većoj mjeri ograničava utjecaj bošnjačkog izbornog inženjeringa na izbor hrvatskih i srpskih te izaslanika “ostalih”. Schmidtov prijedlog grupira kantone u kojima ima manje od 3 posto pripadnika jednog konstitutivnog naroda i osigurava im zajedničkog predstavnika u Domu naroda. U slučaju Hrvata, to znači da bi jednog zajedničkog predstavnika imali Unsko-sanski i Bosansko-podrinjski kanton. Ta dva kantona zajedno imaju 1,02 posto od ukupnog broja Hrvata u FBiH, a dobila bi jednog izaslanika koji predstavlja 5,88 posto izborne volje Hrvata u FBiH. Time bi Hrvati Unskosanskog i Bosansko-podrinjskog kantona bili pozitivno diskriminirani, pod uvjetom da Bošnjaci ne sudjeluju u izboru njihova predstavnika, jer bi njihov glas vrijedio skoro šest puta više (588 posto) nego izborni glas, na primjer, Hrvata iz Posavskog ili Zapadnohercegovačkog kantona. Unatoč svim tim činjenicama, “patriotski” i “probosanski” političari, mediji i aktivisti optužili su Schmidta da negativno diskriminira pripadnike konstitutivnih naroda kojih ima manje od 3 posto u nekom kantonu i javno tvrdili kako oni uopće neće biti zastupljeni u odgovarajućim klubovima DN. To je primjer samo dijela laži, obmana i manipulacija koje sam ranije spomenuo.
– Je li po vama Schmidt ispao kukavica ili mudar čovjek kada je u zadnji trenutak odustao
od nametanja izbornih pravila?
– To ćemo vidjeti iz poteza koje bude vukao nakon roka od šest tjedana. U svakom slučaju, odustajanjem je poslao vrlo opasnu poruku, a to je da javno iznošenje laži, uvreda i prijetnji može biti legitiman način političkog djelovanja koje se ne samo tolerira, nego i uvažava te koje može utjecati na najvažnije političke odluke i procese u BiH.
Duh i slovo Daytona
– Je li realno očekivati da se za šest tjedana, koliko je Scmidt dao, postigne bilo kakvo rješenje kada nije kroz sve ove godine?
– Nije realno. Već spomenute “patrioti” i “probosanci” ne samo da neće pristati da se Hrvatima u FBiH vrati barem dio oduzetih prava koje im jamče DMS i Ustav BiH, nego vrlo radikalno zahtijevaju dodatno smanjenje tih prava, odnosno, potpuno dekonstituiranje Hrvata i pretvaranje Federacije BiH u bošnjački entitet.
– Što sve može visoki predstavnik napraviti ako do sporazuma ne dođe? Kakvo vi rješenje
od njega očekujete?
– Očekujem da ozbiljno i odgovorno radi svoj posao, odnosno, da ispunjava svrhu svoga postojanja. A ta svrha je zagovaranje, poštivanje i provođenje temeljnih načela i normi ili “duha i slova” Daytona. To je glavna svrha postojanja i djelovanja OHR-a. A temeljno načelo ili “duh” sporazuma je konstitutivnost i međusobna ustavna i institucionalna jednakopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba. S obzirom na to da je konstitutivnost i jednakopravnost nemoguća bez legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti koje su Dayton i Ustav BiH namijenili predstavljanju konstitutivnih naroda (Predsjedništvo, Dom naroda, Vijeće ministara, Ustavni sud, itd.) OHR ima obavezu, između ostalog i kroz Izborni zakon, osigurati poštivanje i provedbu
načela legitimnog predstavljanja.
Schmidtova odgovornost je tim veća ako se ima u vidu da su njegovi prethodnici Petritsch i
Ashdown izravni krivci za postojeću ustavno-pravnu i političku krizu. Umjesto da “slovo” Daytona tumači i provodi sukladno njegovu “duhu”, OHR je u ime jačanja državnosti i funkcionalnosti BiH, vrlo često, relativizirao i kršio njegova temeljna načela te tumačio i provodio “slovo” sporazuma na način suprotan njegovu “duhu”. Bez obzira na subjektivne motive, objektivne posljedice takvoga djelovanja OHR-a bile su narušavanje “balansa moći” uspostavljenog u Daytonu što je za posljedicu imalo radikaliziranje političkih zahtjeva
u vidu jačanja separatizma i unitarizma, a sve to skupa drastično je oslabilo povjerenje u
državu i dovelo do mnoštva blokada i nikad veće institucionalne, političke i sigurnosne krize. Schmidt ima povijesnu priliku, ali i zakonsku, političku i moralnu obvezu ispraviti barem dio pogrešaka svojih prethodnika.
Operacije Islamske zajednice
– Kako tumačite Izetbegovićevo prebrojavanje lovaca, pušaka, dronova … u Bošnjaka?
– Kao treću komponentu strategije ostvarivanja političkih ciljeva “lažima, uvredama i prijetnjama”. Ali, ovdje želim naglasiti kako stvari u BiH nisu crno-bijele. Bošnjaci kao narod su u vrlo kompleksnoj situaciji. Njihov radikalizam je značajnim dijelom potaknut strahom od hrvatskog i srpskog secesionizma. U slučaju Hrvata taj strah je, siguran sam u to, potpuno neutemeljen, što se ne može reći i za Srbe. Srpski, RS-ovski secesionizam je samosvojna politička agenda i kao takva velikim dijelom neovisna o bošnjačkom unitarizmu i radikalizmu.
– S istom izjavom nekoliko dana poslije izišao je i reis Kavazović. Je li to znak da je Izetbegoviću upravo Islamska zajednica najveće uporište, čuvar?
– Nažalost da. O tome se sve više javno govori i u samom Sarajevu, između ostalog i o činjenici da je Islamska zajednica bila čak i operativno uključena u posljednji izbor Željka Komšića. I ovdje napominjem da stvari u BiH nisu crno-bijele. Premda imam određeno razumijevanje za odnos između SDA i Islamske zajednice, kažem nažalost jer mislim da bi bilo dobro za SDA – koja je, ipak, najveća i najutjecajnija bošnjačka stranka u BiH – da se jasno i snažno distancira od Islamske deklaracije, Muslimanskog bratstva i sličnih ideologija i organizacija. Dobro, ne samo za SDA kao stranku, nego i za Bošnjake u cjelini, ali i ukupne političke i međunacionalne odnose u BiH.
– Odgovara li ovako bošnjačko puhanje u isti rog Draganu Čoviću i njegovu HDZ-u i zapravo odgađaju trenutak kada će među Hrvatima u BiH doći do političke pluralizacije?
– Da, trenutačna situacija je velika prepreka ozbiljnom stranačkom pluralizmu među Hrvatima u BiH. Puna provedba načela legitimnog predstavljanja zasigurno bi dala snažan poticaj hrvatskom političkom pluralizmu i smanjila dominaciju HDZ-a. A to bi, u konačnici, bilo dobro ne samo za Hrvate, nego i za sam HDZ BiH.
– Je li se takozvana građanska oporba iz Sarajeva skroz razgolitila kroz prosvjede ispred OHR i pokazala da između njih i SDA nema nikakve razlike, odnosno da se sve svodi na bošnjački unitarizam i kako Hrvatima nametnuti šest podobnih u Dom naroda?
– Da. Poznavateljima dubinskih odnosa u bosanskohercegovačkoj politici to je bilo očito već
desetljećima. Dobro je da toga sve više postaju svjesni i predstavnici međunarodne zajednice u BiH, kao i cjelokupna javnost u Hrvatskoj.
Zoran Šagolj / Slobodna Dalmacija / 6. 8. 2022.
