Legitimitet predstavljanja je conditio sine qua non konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri konstitutivna naroda u BiH

 

Daytonskim mirovnim sporazumom Bosna i Hercegovina je uspostavljena kao država dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) i tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi).

Sukladno izvornom DMS-u, RS je bila „srpski entitet“ a Federacija BiH „bošnjačko-hrvatski entitet“, odnosno, u RS-u su samo Srbi imali status konstitutivnog naroda, a u Federaciji BiH samo Bošnjaci i Hrvati. Sva tri naroda bila su konstitutivna na državnoj razini.

S obzirom da konstitutivnost tri naroda nužno sadržava i njihovu međusobnu jednakopravnost, DMS i Ustav BiH su načelo konstitutivnosti i jednakopravnosti tri naroda na razini države operacionalizirali kroz institucije zajedničke ili podijeljene vlasti u kojima vladaju načela pariteta u zastupljenosti i konsenzusa u odlučivanju.

Te institucije su Predsjedništvo BiH sastavljeno od tri ravnopravna člana (bošnjački, hrvatski i srpski) i Dom naroda (DN) PS BiH sastavljen od tri ravnopravna kluba (bošnjački, hrvatski i srpski). Te klubove biraju zakonodavna tijela ili dijelovi zakonodavnih tijela s entitetske razine – Bošnjački klub Doma naroda Parlamenta FBiH bira Bošnjački klub u DN PS BiH, Hrvatski klub federalnog Doma naroda bira Hrvatski klub u DN PS BiH, a Narodna skupština RS-a bira Srpski klub u DN PS BiH.  Uspostavljena je i jasna ustavno-pravna i proceduralna veza između članova Predsjedništva BiH i ovih tijela. U slučaju podnošenja veta Hrvatski član Predsjedništva BiH obraća se Hrvatskom klubu u DN PFBiH, a Bošnjački član Bošnjačkom klubu. Srpski član Predsjedništva BiH obraća se Narodnoj Skupštini RS-a zato što su izvornim DMS-om Srbi svoju konstitutivnost operacionalizirali na razini entiteta RS u kojem su samo oni bili konstitutivni.

IZ navedenog proizlazi neporeciv zaključak da su tri člana Predsjedništva BiH predstavnici tri konstitutivna naroda, kao i da su tri kluba DN PS BiH napravljena za predstavnike tri konstitutivna naroda. S obzirom da određeni društveni i politički akteri dovode u pitanje točnost i utemeljenost prethodnih tvrdnji, potrebno je spomenuti i sljedeće.

Da su Ustav BiH i DMS Predsjedništvo BiH namijenili predstavljanju dva entiteta ono ne bi imalo tri, nego dva člana. U tom slučaju, umjesto Doma naroda PS BiH s tri nacionalno koncipirana kluba, postojao bi Dom entiteta PS BiH s dva entitetski koncipirana kluba.

Da su Ustav BiH i DMS Predsjedništvo BiH namijenili predstavljanju građana kao državljana ne bi ni postojalo tročlano Predsjedništvo BiH nego bi imali jednog Predsjednika BiH. U tom slučaju ne bi postojao ni Dom naroda PS BiH s tri nacionalno koncipirana kluba, nego bismo, umjesto dvodomnog, imali jednodomni parlament u kojem bi bio samo Zastupnički dom.

Conditio sine qua non konstitutivnosti jednog naroda je pravo tog naroda da izabere svoje legitimne političke predstavnike u ona tijela i institucije vlasti koje je Ustav BiH namijenio predstavljanju konstitutivnih naroda. U našem slučaju, na državnoj razini, to su tročlano Predsjedništvo BiH i Dom naroda  PS BiH sastavljen od tri kluba – tri člana Predsjedništva i tri kluba Doma naroda za tri konstitutivna naroda.

Ukoliko jedan konstitutivan narod u BiH nema pravo i izvjesnost slobodno i samostalno izabrati svoga člana Predsjedništva BiH te pet članova svoga kluba Doma naroda PS BiH, onda on nije konstitutivan narod, niti je jednakopravan s onim konstitutivnim narodima koji mogu izabrati svoje legitimne predstavnike. Upravo takav slučaj dogodio se Hrvatima u Predsjedništvu BiH kroz tri izborna ciklusa 2006-2010., 2010-2014. i 2018-2022. godine. U tri navedena mandata Hrvatski član Predsjedništva BiH nije bio izraz hrvatske izborne volje, odnosno nije imao hrvatski izborni legitimitet, nije bio legitimni hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH. U spomenutim mandatima, Bošnjaci su imali dva člana Predsjedništva koja su bila izraz njihove izborne volje, Srbi jednog, a Hrvati su bili bez predstavnika u Predsjedništvu BiH.

Ustav i Izborni zakon BiH su propisali da se Srpski član Predsjedništva BiH i pet delegata Srpskog kluba Doma naroda PS BiH biraju u RS-u, a Bošnjački i Hrvatski članovi Predsjedništva BiH te pet delegata u Bošnjački klub i pet delegata u Hrvatski klub Doma naroda PS BiH biraju u Federaciji BiH.

Izborni zakon BiH je Hrvatima kao konstitutivnom narodu dao pravo i mogućnost, ali nije osigurao izvjesnost da mogu izabrati svoga legitimnog predstavnika u Predsjedništvo BiH. Neusklađenost Izbornog zakona s temeljnim načelom Ustava BiH te činjenica da Bošnjaci čine 70,40% a Hrvati 22,44% ukupnog stanovništva u Federaciji BiH, omogućili su Bošnjacima da tri puta izaberu i bošnjačkog i hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Stoga već treći mandat Bošnjaci u Predsjedništvu BiH imaju svoja dva predstavnika a Hrvati nemaju ni jednog.

Očito je i neporecivo kako je time pogaženo i prekršeno načelo konstitutivnosti Hrvata i njihove jednakopravnosti s Bošnjacima. Također je očito i neporecivo kako je time prekršen i DMS i Ustav BiH jer je konstitutivnost i njoj pripadajuća jednakopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba temeljno ili natkrovljujuće načelo Ustava BiH, a time i cjelokupnog DMS-a. Među ostalim, to je potvrdio i Ustavni sud BiH svojom odlukom U-5/98 po apelaciji Alije Izetbegovića, tadašnjeg Bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Činjenica da je konstitutivnost i jednakopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba temeljno ili natkriljujuće (natkrovljujuće) načelo Ustava BiH znači da sva ostala ustavna načela, sve ustavne norme i svi zakoni moraju biti usklađeni s načelom konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri naroda.

Osobito se to odnosi na Izborni zakon BiH koji je trebao osigurati ne samo mogućnost nego i izvjesnost da svaki od tri konstitutivna naroda može samostalno i slobodno izabrati svoje legitimne političke predstavnike u tročlanom Predsjedništvu BiH i u tri nacionalno koncipirana kluba Doma naroda PS BiH.

S obzirom da postojeći Izborni zakon BiH omogućava Bošnjacima u FBiH da izaberu i bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH te da kroz izborni proces zadobiju efektivnu kontrolu ne samo nad bošnjačkim, nego i nad srpskim i hrvatskim te nad klubom Ostalih Doma naroda FBiH, očito je da spomenuti zakon krši načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, odnosno, očito je da je postojeći IZ nelegitiman, to jest, neustavan. To je potvrdio i Ustavni sud BiH u svojoj odluci U-23/14 (Ljubić).

Kao što smo već rekli, legitimitet predstavljanja je conditio sine qua non konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Stoga je najvažniji zadatak i temeljna svrha Izbornog zakona BiH propisati izborne procedure koje će svakom konstitutivnom narodu jamčiti da u tročlano Predsjedništvo BiH i u tri nacionalno koncipirana kluba DN PS BiH može izabrati svoje legitimne političke predstavnike.

Sva načela i norme koje vrijede u svezi legitimnog predstavljanja Bošnjaka, Hrvata i Srba u tročlanom Predsjedništvu BiH vrijede i u slučaju legitimnog predstavljanja tri konstitutivna naroda u tri kluba Doma naroda PS BiH, odnosno u Domu naroda Parlamenta FBiH i Vijeću naroda NSRS.

 

IDPI / Uredništvo
IDPI / Uredništvo
Sve izvorne objave mogu se prenositi djelomično ili u cijelosti uz obavezno navođenje izvora. Navođenje izvora može biti u punom nazivu: Institut za društveno-politička istraživanja (www.idpi.ba); ili kratkom: IDPI (www.idpi.ba).
spot_img

Zadnje objavljeno